Odnos države prema osobama sa smetnjama u razvoju je od marta meseca jasno vidljiv i onima kojima nije bio dovoljno vidljiv do tada.
Od početka bitke sa virusom nijedno ministarstvo, nijedan državnik, nijedna gradska uprava, pa ni čuveni Krizni štab nisu ni pomislili na ovu grupaciju ljudi, a nisu ni želeli da reaguju onda kada su im novonastali problemi predočeni.
U vreme vanrednog stanja su deca sa smetnjama u razvoju dobila posebne dozvole kretanja tek nakon skoro dvomesečnog pritiska javnosti, a poseban protokol, ukoliko se razbole ona ili njihovi staratelji, nemamo ni danas.
Podrška i organizacija je izostala i prema ustanovama, boravcima, školama specijalizovanim za rad sa ovom decom. Preporuke ministarstva prosvete ni u jednom delu ne prave razliku između redovnih škola, redovnih nastavnika i specijalizovanih škola, defektologa.
Nerazumevanje trenutne vlasti prema potrebama jedne od najugroženijih grupacija građana Srbije je bilo vidljivo i ukidanjem usluga i pomoći koju su imali, odbijanjem novih vidova podrške, kao i nepostojanjem Registra na osnovu koga bi Srbija mogla da napravi strategiju poboljšanja položaja ovih ljudi, ali u situaciji u kojoj govorimo o stvarnoj životnoj ugroženosti sve dobija jedan novi ton. Trenutna vlast jasno i glasno svim ovim ljudima govori: „Ne zanima nas. Nebitni ste.“
Komentari