Prošlo je 20 meseci od kada je postavljen kamen temeljac grada – spomenik nobelovcu Ivi Andriću. Većinski vlasnik tog zdanja, sa 51 odsto udela, upravo je Kusturica. Po 24,5 odsto imaju Vlada RS i opština.

– Lokalnoj vlasti sporno je, navodno, poslovanje Andrićgrada. Nakon što im dostavimo finansijske izveštaje, potpuno tačne i lako proverljive, oni ih usvoje, ali onda u novinama pokreću priču o poravnanju računa. Kada naši emisari pitaju o kakvom poravnjanju se radi, oni nemušto sležu ramenima. Kako se to dva puta dogodilo, shvatio sam da hoće da me oteraju iz Andrićgrada i da oni ujašu na belom konju. Interes im je novac. Andrićgrad, iako u fazi gradnje, prihoduje i postaje samoodrživ – kaže Kusturica.

Priča reditelj da je sa čelnicima opštine pokušavao da izgladi nesporazum, ali da nije vredelo.

– Njihov argument je Andrićgrad u Višegradu, a ne Višegrad u Andrićgradu. Nisam protiv, ali strahujem. Ista ta garnitura vladala je od 1995. do 2008. Za to vreme nisu se setili da osvetle stari višegradski most, jedino lepo u varoši.

Dozvolili su da u Drinu otiče termalna voda iz Višegradske banje. Andrićev spomenik nije vraćen ni posle 19 godina. Pozvao sam ih kada sam dovodio Moniku Beluči. Nisu došli! Njih lepota i kultura ne zanimaju – nastavlja Kusturica.

U objektima Andrićgrada, priča on, platu prima 51 radnik. Na neimarskim radovima angažovano je trenutno 150, a u sezoni 250-300 radnika.

– Višegrad je stopostotni vlasnik nove opštinske zgrade u Andrićgradu, ali u nju se vlast neće useliti. Jedini su vlasnici i pozorišta. Slovenski institut vlasništvo je Vlade Republike Srpske. Na preostalim objektima opština i država imaju po 24,5 a ja 51 odsto. Oni se s tim ne mire, ali neće me pokolebati, nastavljamo sa ulaganjima. Andrićgrad će biti završen, postaće kulturološka i slovenska tvrđava, jača i od mene, i od njih, i od Dodika i trajaće vekovima – navodi on.