Srbija je daleko od podeljenog društva, ona je sve osim podeljenog društva. Amerika je primer podeljenog društva, u Srbiji to nemate, izjavila je Ana Brnabić, predsednica Vlade, gostujući na TV Happy.
Sirotoj pomoćnici Aleksandra Vučića na mestu predsednika Vlade, Ani Brnabić, niko još nije objasnio kako da razume društvo i političku atmosferu u zemlji u kojoj živi. Ona, definitivno, živi u nekoj drugoj dimenziji, paralelnom svetu, odvojenom od sumorne i surove realnosti Srbije. Kako i ne bi, uselila se gospođa premijerka u vilu nekadašnje prve dame SFRJ, Jovanke Broz, pa su joj se pomešale hemisfere.
Kaže da je Srbija daleko od podeljenog društva, što može reći samo neko ko je ili politički ignorant ili beskrajno drska i bahata osoba, a mi znamo da je Brnabićeva veoma skromna. Ako je neka država školski primer podeljenosti, to je onda Srbija. Da ne ulazimo u istorijske linije podela, što je za premijerku veoma preteško, trenutna situacija daje mnogo osnova da se tvrdi suprotno od njenih reči.
Kao i u SAD gde postoji jasna podeljenost na liberale i konzervativce, ista linija podele postoji i u Srbiji, samo što bi ovde trebalo dodati i komuniste, iako su oni manjina. Međutim, kada ste u partiji koja slično fašističkoj objedinjuje sve ideološke opcije i stavlja ih pod jedan plašt, pod lažnim izgovorom jačanja državnog i nacionalnog jedinstva, onda je jasno da se gubi osećaj podeljenosti.
Kada smo već kod političke podeljenosti, treba istaći da je u civilizovanom svetu ona sasvim normalna i poželjna, a da samo autoritarci poput Vučića i njegove partijske bratije insistiraju na političkom jedinstvu. No, ne treba imati iluzije da bivši radikali, ma kako se upinjali da čitaju Vebera, mogu razumeti kako funkcioniše pluralističko društvo.
Ova izjava Ane Brnabić, međutim, govori o još jednoj stvari – da nije upoznata ni sa podacima državnih institucija, koji svrstavaju Srbiju među najsiromašnije zemlje, te tako postoji i veoma duboka ekonomska podeljenost. Naravno, otkud bi to Brnabićeva, koja uživa u državnim jaslama, a propoveda privatno-preduzetničku etiku, to mogla i da zna. Ne, gđo Brnabić, nikada prodavačica koja radi za 25-30 hiljada dinara neće i ne može biti udružena sa vama i vama sličnima, jer ste vi njen suštinski neprijatelj koji je uništava svojom politikom.
Treba li još, gđo Brnabić da vam pomenemo i LGBT populaciju, kojoj samo formalno pripadate, a koja svakodnevno trpi nasilje i diskriminaciju. Da nije ona možda ujedinjena sa vama? Šta ste to uradili da ne bi bila odeljena od ostatka društva?
Šta je sa izbeglicama koje još ne mogu da reše svoj status, šta je bolesnima koji ne mogu da se leče, šta je sa decom koja ne mogu da se školuju, šta je sa nezaposlenima… Mogli bi nabrajati do ujutru sve one koji su suštinski odeljeni od vas i establišmenta kojem pripadate.
Gđo Brnabić, naučite, osnovno merilo svakog demokratskog društva, jeste stepen njegovog legitimiteta, odnosno, stepen prihvatljivosti osnovnih društvenih vrednosti, od strane onih nad kojima se vlada, što u Srbiji nije slučaj, jer vladate sa podrškom svega 25% ukupnog biračkog tela. Manjak demokratskog legitimiteta, ogleda se u permanentnim krizama društva, dubokim unutrašnjim konfliktima, odsustvom društvenog konsenzusa, te nespremnosti da se društvo brani u slučaju spoljne opasnosti, što je u Srbiji, svakako, sluča.
Ovde ne treba učitavati, da demokratsko društvo zahteva nekakvu unisonost i homogenost, kakvu zahtevaju autoritarna društva. Naprotiv, demokratsko društvo legitimitet crpi iz okolnosti da svakom svom pojedincu, bez izuzetka, obezbedi pravo i ambijent, da izrazi sav svoj građanski i ljudski potencijal. Demokratsko društvo, striktno sprovodi maksimu da se ’’sloboda svih, meri slobodom svakog’’. Demokratija mora biti za sve ili ni za koga.
Kako ničeg ovoga nema u Srbiji, Vaša izjava je toliko tragikomična, da ne upotrebimo neki teži izraz, da jedino može biti za podsmeh i sprdnju, svih onih koji su za vas nevidljivi, pa ih i ne računate kao deo društva.
Komentari