Sokolski dom, ili Sokolona u centru sela Barbatovac, izgrađen još tridesetih godina prošlog veka, a pušten u namenu 1935.godine, o čijoj burnoj ‘’sudbini’’ su pisali Gocan Avramović (‘’Vek školarstva u Blacu’’, 1990.) i Nebojša Milosavljević (‘’Blački kraj u kandžama (ne)mogućeg’’, 2010.), svoju grozomornu sudbinu itekako nastavlja. Naime, iako je Skupština opštine Blace, 16.juna 2010.godine, jednoglasno proglasila ovu zgradu, retkog arhitektonskog izgleda i fasade, kulturnim dobrom, a lokalna vlast u Blacu, istu sanirala (2009.), u skladu sa svojim izvornim sadržajem, nesvakidašnjom nehajnošću i nemarnošću lokalnih vlasti u zadnjih pet godina (koju predvodi SNS), ista je na rubu propadanja.
Ignorišući prednje činjenice, a pre svega da ovo narodno dobro, koje izražava veličinu ovog kraja, kao i njegovu popunjenu prošlost, nisu smatrali za shodno da samo održavaju ovu baštinu od spoljnih uticaja, pa isti propada na nesvakidašnji način, kao da su se namerno urotili protiv ovog dobra. Ovo stoga, što su vrli lokalni rukovodioci preuzeli ključeve od Sokolane, od predsednika mesne zajednice u Barbatovcu, a nepreduzimanjem minimalnih zahvata (zamena samo nekoliko metara oluka, ili čišćenje zemljišta od rastinja, sa severne strane), istoj propada fasada, padaju plafoni, a samoniklo rastinje prodire kroz podove i od kulturnog dobra, sa spomeničkom baštinom, pretvaraju ga u spomeničko ruglo, da se građani koji prođu na trasi državnog puta jednako krste, zbog poštovanja bogomolje preko puta, inače u najboljem redu, ali uvidevši sadašnji položaj i stanje Sokolane.
Komentari